Fizički rad
Fizički rad (rad skeletnih mišića) je glavni uzrok fizičkog opterećenja
radom. Pod fizičkim radom se
podrazumeva rad koji čovek obavlja pri savladivanju tereta i otpora. Fizički
rad može biti dinamički i statički rad.
(a) Dinamički rad - je rad u toku
kojeg dolazi do promene položaja kostiju za koju je mišić pripojen i koji se sa
mehaničkog aspekta karakteriše promenom položaja tela u prostoru. Kod dinamičkog
rada ređa je pojava zamora jer stalna kontrakcija i dekontrakcija mišića deluje
kao pumpa koja ubrzava cirkulaciju krvi (omogućava dotok hranljivih materija i
eliminaciju raspadnih produkata). Na početku dinamičkog rada (zbog energetskih potreba)
potrošnja kiseonika i srčani rad se naglo povećava. Posle nekoliko minuta
dostiže nivo na kome se stabilno održava dok traje rad. Po prestanku
rada, kriva potrošnje kiseonika i srčane frekvence postepeno se spušta na
vrednost u mirovanju.
Svaki rad odlikuje se određenim stepenom težine. Težina nekog konkretnog
rada ne bi smela da bude veća od onog koji čovek može da realizuje. Svaka fizička
aktivnost zahteva određenu energiju neophodnu za kontrakciju mišića.
(b) Statički rad - je rad mišića u kome nema premeštanja u prostoru. Naziva
se i statički napor jer je spoljni mehanički učinak jednak nuli. U toku statičkog
rada troši se energija za zatezanje određenih mišićnih grupa, koje su neophodne
da bi organizam održao određeni položaj u prostoru (dugo stajanje, dizanje
alata, pridržavanje tereta i sl.).
Statički rad karakteriše manja energijska potrošnja u odnosu na dinamički
rad ali brže dovodi do zamora i premora. Zbog toga što u toku statičkog rada
dolazi do povećanja tonusa mišića koji vrše kompresiju na krvne sudove, otežava
se cirkulacija, smanjuje dotok hranljivih materija (kiseonik, glukoza) i
smanjuje odvod raspadnih produkata metabolizma (mlečna kiselina) pa se brže
javlja zamor. Po prestanku rada, potrošnja kiseonika i dalje raste i vrlo sporo
se vraća na vrednost u mirovanju.